Još jedan tekst o „Najefikasnijoj prehrani za topljenje masnoća“, „Radi ove tri vježbe i bit ćeš #bottyqueen svake plaže“, „Novi detox za liniju života“, „Kako izgubiti kilograme do ljeta – nova dijeta“, „Uži struk u dva tjedna“, „Jela je ovu namirnicu i utegnula cijelo tijelo u samo dva tjedna“, „Izgovori ovu riječ 3x svako jutro i smršavit ćeš do 6 kg u mjesec dana“, … (sami nastavite niz)
…i majke mi #objesitćuse!
Sad kad sam izbacila (djelomično) svoje frustracije na račun onog na što ne mogu utjecati, idem se baciti na ono na što mogu, a to je vaša percepcija zdravlja i svega onog što ono (zaista i zapravo) jest.
Kad sam bila mala, nisam se puno bavila idejom zdravlja jer sam imala sreće i odrasla u obitelji gdje mi je majka liječnica koja je cijeli život fizički veoma aktivna, a otac biznismen s podlogom i navikama profi sportaša. No i svijet je bio drugačiji. Bilo je vremena osjetiti sebe i druge. Život je bio…, sporiji? Da – mislim da je to prava riječ.
Doma nije bilo visoko procesuirane hrane pune dodanih šećera, jelo se hranu sa sela, doma nije bilo galona čokolada i slatkiša, ali nisu niti bili zabranjeni. Zapravo sve je bilo dopušteno i bilo je jasno kao dan da kad pojedem komad mesa i povrća, s brdom zelene salate, ne ostaje baš neka velika volja za kilogramom sladoleda ili dvije Milka čokolade. Uvijek se vodila briga o higijeni sna jer smo i buraz i ja odmalena oboje bili aktivni u sportovima. Kad nas je nešto mučilo o tom se sjelo i razgovaralo. Sad da ne ispadne ovo neka kvazi bajka o idiličnom životu Andreje Solomun, neka vam bude jasno da sam čak i ja u tako izvanredno sjajnim uvjetima uspjela imati narušen odnos s hranom, niz ozljeda, donosila sam mnoštvo po zdravlje pogrešnih odluka, i naravno to je sve imalo posljedice. Nekog to preokrene da nešto nauči, nekog da se uništi. Ja sam odlučila učiti i rasti. I budem dok sam živa. A kad umrem, planiram vas hauntat s porukama da se krećete i da povećate unos proteina :P
Long story short – sve skupa kad se zbroji shvatila sam ono što i baba u Donjoj Bistri zna – nema prečaca i brzih fikseva kad je riječi o zdravlju. Svi to znamo na teoretskoj razini, ali kad dođe do prakse…, eeee, tu se ne događa ništa. Dead zone. Kao, krenut ću. Budem. Jesam, pa sam odustao/la. Ma, ne mogu ja to. Teško je…
U brzini života izgubilo se bivanje i interocepcija, život je postao površniji. Kao da smo veću količinu nelagode i stresa, koja nam omogućava rast i razvoj, zamijenili za dulje količine one manje količine stresa s kojom živimo kao da je ona normalna. Koja je tihi ubojica. Postali smo zapravo slabiji i manje otporni na ovaj svijet jer nam tehnologija pomaže da opstanemo. Preživljavamo, a ne živimo i ušuškani smo u tome kao da je to okay, jer prosječno dobar život i zdravlje su nešto što nam je dovoljno. Onako niti je, niti nije, daje nam prostora da se žalimo, ali nije dovoljno loše da se pokrenemo i to promijenimo.
Ne, ne i ne.
Okaj nije dovoljno dobro ako je riječi o vašoj kvaliteti života. NIJE! Jer ti „okaj“ akumulirani u godine života znače zapravo krivulju prema dolje, jer samo postojati i ne djelovati po pitanju zdravlja na staničnoj razini jednako je kontinuiranom polaganom nestajanju energije i zdravlja, a time i vas samih. Samo to je dovoljno neprimjetno da kroz dug niz godina ne primijetimo da je to siguran put u kraći život. Nažalost, to većina shvati tek kad u nešto starijoj dobi nema više tehnologije ni čarobnog štapića koji nam mogu pomoći zadržati optimalno zdravlje. Tad životarimo još po 10-20 godina na dnu septičke jame bolova, agonije i lijekova, bez trunke energije i najvažnijeg – radosti. Bez mogućnosti uživanja u životu.
Već sam poznata po tom da često spominjem neugodnu temu – smrt. Smrt je neizbježna. Nju ne biramo, ona je odabrala nas. Ali – možemo odabrati hoćemo li otići radosni i puni energije i života ili nakon mjeseca dana u bolničkom krevetu, truleći i čekajući da konačno prestanu naše muke.
Znam da su ovi pridjevi zaista grubi, ali su namjerno takvi. Život nije gladak niti nas miluje. I godinama rada s klijentima shvatila sam da pakirati grubu istinu u kutiju s crvenom mašnom jedino i samo odgađa suočavanje s istinom i naš/vaš napredak.
Nego da se vratim na ono kako vam ja želim predočiti sveukupnost zdravlja i postizanje dugovječnosti:
Kvalitetu života postižemo optimizacijom: SNA, PREHRANE, KRETANJA, STRESA i SOCIJALNO EMOTIVNOG ASPEKTA ŽIVOTA (zvat ću to LJUBAV).
Ovih pet točaka stupovi su na kojem gradite sve ostalo. Nikad nisu savršeni jer bi to značilo da ste roboti. Poanta je neprekidno doživotno žongliranje i balansiranje kako bi tražili privremene kratke trenutke balansa. To je igra koju bi trebali voljeti i mrziti u isto vrijeme. Neprekidan slatki posao postojanja koji vas treba kontinuirano motivirati i biti core pokretačem energije, ne samo vas samih, nego cijelog univerzuma. Jer sve se stalno mijenja i prihvatiti to i ostvariti flow, znači biti u balansu sa sobom i svemirom.
Krenut ću od sna – san je vaš odmor, vrijeme kad se tijelo regenerira, kad izbacuje otpad i kreira novo tkivo i nove stanice koje vam omogućavaju da ste mentalno, tjelesno i emotivno bazično funkcionalni. Usporava starenje i umiranje na staničnoj razini. San je kruna vašeg zdravlja te ako od ičeg treba krenuti kad imate bilo kakve zdravstvene tegobe, jest HIGIJENA SNA. O tom ću detaljnije pričati u nadolazećim blogovima.
Prehrana nam je gorivo, a mi smo ili prazan ili pun automobil. Prazan tank znači nemogućnost vožnje. Kvaliteta goriva je ona koja vam omogućava dobru ili lošu vožnju. A koliko auto može dobro potegnuti ovisi o vašem motoru. Tu nastupa kretanje, jer ono nam podiže sposobnosti performansa na staničnoj razini. Mi nemamo jedan motor. Imamo tri motora – srce, mozak i onda najveći organ za kretanje – mišiće. Ostatak dijelova jednako je važno kontinuirano servisirati, ali bez motora auto ne bude vozio. Kretanjem vaše vozilo postaje efikasnije, a time i vi sami. Naravno, pod pretpostavkom da imate goriva kako bi auto vozio.
E, sad zamislite, vani je oluja, a vaš auto nije u dobrom stanju jer ga ne servisirate, nema goriva, ne vozite ga često pa je u lošem stanju… I krene oluja. Neće je baš dobro podnijeti. Odnosno, doći će do štete. To je trenutačno moja metafora vama za stres. Za njega ste spremni samo ako su san, prehrana i kretanje regulirani. Stresan posao, problemi s partnerom/icom, djeca u vrhuncu puberteta, susjed i njegova luda žena… Opet, nastavi niz, jer toga ima za nabrajati do u nedogled.
I onda… Ljubav. Nešto bez čega nitko od nas ne može. Ono nematerijalno koje nam može dati više zdravlja i blagostanja od svega. Socijalan život i drage ljude, odnose koje treba njegovati jer su isto tako ključan aspekt našeg cjelokupnog zdravlja.
Ljudi najčešće kreću od pretpostavke da moraju trenirati i bit na dijeti da bi skinuli kilograme, jer je definicija zdravlja u današnjem svijetu mršavost. KRIVO! Znam mnogo mršavih bolesnih ljudi. Kao i ultra fit bolesnih ljudi. Ne znam puno pretilih zdravih ljudi, ali to je tema za neki drugi post.
Vratimo se na definiciju zdravlja jer čini mi se da je ona danas interpretirana na pogrešan način. Nju obuhvaćaju fiziološki nalazi (krv, urin, stolica u granicama normale), normalne razine energije, tjelesna i mentalna spremnost primjerena vašim godinama i ciljevima… I, naravno, još mnogo toga što čini integritet sveukupnog balansa vašeg organizma u odsutnosti bolesti. Čisto ako niste znali, newsflash – treningom ne možete sagorjeti puno kalorija iako mnogi treniraju do iznemoglosti da bi skinuli višak kilograma. Pa je tako trening, na šok mnogih, jedna od stvari koja može pridonijeti gubitku kilograma, ali nije zaslužan za mršavljenje kao što je to kalorijski deficit i kvalitetan san. U tu temu ću isto zaroniti drugom prilikom.
Dijeta NIJE rješenje. Svakodnevni kardio NIJE rješenje. Stagnirati NIJE rješenje. Novi detox NIJE rješenje. Mali koraci uz konzistenciju JESU. Oni najmanji za koje ne razumijete da će promijeniti sve. Primjerice, ustati deset minuta ranije kako bi se razgibali. Ići na drugi kat u firmi na toalet. Prošetati stanicu više do posla. Pojesti više proteina i biti siti, pa manje craveat slatko. Izbaciti ideju restrikcije hrane zbog kasnijeg etiketiranja hrane kao loše i dobre te nas kao loših i dobrih ljudi. Ne skakati kao divokoza sat vremena dnevno radeći 12 HIIT treninga ovaj tjedan, već uvesti dva treninga snage od 30 minuta tjedno. Otići prošetati u prirodu jednom tjedno na sat, dva. Provesti vrijeme razgovarajući s ljudima koje volimo i koji su nam dragi, umjesto tipkanja na telefon ili gledanja još jedne besmislene epizode na Netflixu. Maknuti mobitel iz sobe u kojoj spavamo… Shvaćate me? TO JE TO. I ne sve ovo odjednom. Odabrati najmanje dvije stvari koje možete i tek kad one postanu navika, onda krenuti na nove.
Svi oni naslovi na početku ovog teksta su jedan veliki BULLSHIT koji svi gutamo jer nam je teško preuzeti odgovornost za vlastite poraze i prihvatiti da će nam privremeno biti teško. Ma, grozno čak. Gurnuti prst u to bolno i, kako ja volim reći, čačkat po tome učeći o sebi. Pronaći ljepotu u istraživanju najdubljih dijelova svemira svog uma i tijela kroz tu nelagodu. Skupiti time zanimljivije informacije o sebi i onda učeći o sebi, narasti u otpornije, sposobnije i kvalitetnije ljudsko biće za sebe i za druge.
Zaribana je ta cjelokupnost zdravlja. Međutim zapamtite – vi imate moć zgrabiti volan i voziti taj automobil, ali samo ako i kad ga pripremite za vožnju. Vožnju života! Jer to je jedino što imate. Jedna vožnja. Pa, hajde, neka bude vožnja kakva se pamti, a ne stajanje na parkiralištu.
U vašem kreiranju zdravije svakodnevice može vam uvelike pomoći i &Body program osmišljen kako bi svakom pojedincu, bez obzira na fizičku kondiciju, omogućio da u svom domu vježba, pomiče vlastite granice izdržljivosti, radi na funkcionalnosti svog tijela te uči o malim promjenama koje doslovno – život znače. Od higijene spavanja preko metoda relaksacije i vježbi disanja, lekcije, videi i priručnici &Body programa vaš su saveznik na putu do zdravlja. I na kraju, ne manje važno, da vam pomognu prihvatiti nove, ako je moguće, svakodnevne navike.
