Menu
  • 08.01.2022

    Dnevna doza motivacije

    Kretanje je nekad bilo sastavni dio svakodnevnog života u puno većoj mjeri nego što je to danas. Čak ne pričam o razdoblju kad smo hranu lovili vlastitim rukama ili je brali negdje u šumi pri izlasku iz špilje...


    Kretanje je nekad bilo sastavni dio svakodnevnog života u puno većoj mjeri nego što je to danas. Čak ne pričam o razdoblju kad smo hranu lovili vlastitim rukama ili je brali negdje u šumi pri izlasku iz špilje. Ne pričam o tako davnim vremenima, nego o vremenu prije nekih dvadesetak godina kada su nam se djeca, kao i mi sami, više igrala skrivača, graničara, ledene kraljice 1,2,3, i manje sjedila za računalima ili „visila“ satima na mobitelima. Danas upravo zbog toga idemo na treninge, odnosno dodatno vježbamo tih dvaput ili triput tjedno u nekoj teretani, dvorani ili negdje samostalno. Zamijenili smo manje doze čestog svakodnevnog kretanja intenzivnijim, rjeđim ali zahtjevnijim vježbama i aktivnostima za naše tijelo. Kako u tih najčešće 60 minuta vježbanja ne možemo „utrpat“ (jer baš to radimo) sve što je potrebno, nerijetko puno toga preskačemo. Obavezno preskačemo zagrijavanje, ali puno gore – one obične posturalno važne jednostavne vježbe, kao i one kako ih popularno nazivaju „non sexy“ i jako dosadne vježbe za zglobove – sve ono što nam tijelo priprema ne samo za taj trening triput tjedno, nego i za život. Kvalitetan život bez bolova. Naime, postalo je normalno da vas bole leđa godinama zbog „genetike“, da su vam leđa nalik „spiganom perecu“, da ne možete stajati uspravno ili podići ruke iznad glave, da vam preskače kuk i stvara nelagodu kod penjanja stepenicama, da se budite pokočeni… errrrm – NE – NIŠTA od navedenoga nije normalno, ili se barem takvo nešto ne bi trebalo podrazumijevati. Tijelo vapi za svakodnevnim kretanjem puno više nego za triput tjedno hard core treningom gdje ubijete i sebe i svoju volju za životom, ili pak niste taj tip nego vas baš to dodatno našpana pa trenirate još intenzivnije donoseći preveliki stres svom tijelu i umu, što obično rezultira povredom i prekidanjem treniranja – i tako u krug. Sve to jako ubija ono ključno – motivaciju. Nije čudno što je jedno od najčešćih pitanja koje dobivam u inbox Instagrama: „Andrea, kako se motivirati da krenem?“. Za početak, tako da shvatimo svi kolektivno da se kretati treba svakodnevno zbog zdravlja. Da je to šetnja. Planinarenje. Lagano istezanje. Neka vježba za mobilnost šake, ramena, kukova, stopala, ona koju bez problema možete raditi dok kuhate ručak ili pak gledate omiljenu seriju. Zdravlje podrazumijeva ne samo kako na van izgledamo odnosno kako se izvana držimo, već i sve ono što se zbiva unutra s našim metabolizmom. Kako rade naši organi i jesu li oni utrenirani održavati nas na životu? Imamo li energije? Jesmo li dobre ili loše volje? Možemo li se koncentrirati? Sve što je definirano primjerice hormonima koji se proizvode uvjetovano je između ostalog i našim kretanjem. Ono izvana samo je vidljivije; međutim, kada nije optimizirano jednako je opasno za kontinuiran pad kvalitete našeg života. Možda ne bi bilo loše da radije svakodnevno uvrstimo 10-minutne kratke vježbe za mobilnost tijela i samim time držanje, pa da nam triput tjedno treninzi postanu ne samo lakši nego i manje opasni. Da sebi sami postanemo lakši jer zbrajanjem tih 10 minuta dnevno dobit ćemo 3650 minuta godišnje, što je 60 sati više od trenutnih 0. I kad spominjem držanje, ne mislim samo na to da nam nije problem stajati uspravno u kontekstu kostiju i muskulature, već držati se uspravnije s ponosom što ste se zauzeli za sebe i odvojili taj minimum vremena, a time sebi učinili život ljepšim, sretnijim i apsolutno dužim. Autorica: Andrea Solomun
    Andrea Solomun
    Postanite instruktor Uključite se
    ;